reisbih

Istinska spoznaja Insana je direktan put spoznaje svoga Gospodara

03.09.2009.

O Hazreti Mevlani....

Hazreti Mevlana Dželaluddin Rumi rođen je u vremenu velikih političkih i društvenih nemira. S jedne strane, do tada najjača islamska država – Država Seldžuka, sve više biva umorena neprestanom unutarnjom borbom pojedinih muslimanskih vladara za prevlast. Utjecaj halife, koji je davno odustao od političko-vojnih moći a zadržao isključivo duhovno-moralni autoritet, nikada nije bio slabiji. S druge strane, krajem tog XII stoljeća, i kršćanski zapad doživljava daljnju unutarnju podjelu. Pored toga, stalni upadi Mongola već odavno prestali su biti incidenti, uzimajući sve jasnije oblik klasičnoga osvajačkog pohoda.

Godine 1190. umire Frederik Riđobradi za vrijeme krstaškog pohoda. Uskoro poslije toga čitava se Evropa opredjeljuje za Papu ili za cara. Krajem XIII stoljeća, na Istoku se gubi hrišćanska dominacija, a Salahuddin Ejubi je malo po malo odbacio Franke prema moru, koji su poslije gubitke Edese bili ograničeni samo na Jerusalemsko kraljevstvo, grofoviju Tripolija i kneževinu Antioš. U isto vrijeme Perzija (dio u kojem je rođen Dželaluddin) doživljava ponovno nasilje invazije. Osvajači, ovaj put, ne dolaze iz Arabije kao u osmom stoljeću, već sa dalekog Istoka. Carstvo Havarzma, gdje je rođen Mevlana je pokoreno. Iran se ruši razdiran neopisivim nevoljama, istočna Azija je pregažena, ukida se bagdadski halifat i osvajači nadiru prema centralnoj Evropi. „Epoha je to haosa i nesigurnosti“.

U takvome vremenu, u tridesetome danu mjeseca septembra 1207. godine (6. rebiulevvel 604. godine po Hidžri) rođen je hazreti Mevlana Dželaluddin Rumi.[2] Rođen je u gradu Belhu, u današnjemu Afganistanu. Belh osvojili su Arapi 31. godine po Hidžri, za vrijeme vladavine hazreti Osmana. Prvih pet stotina godina bio je u sastavu jedinstvene islamske države, a oko stotinu godina bio je prijestolnica sultana iz dinastije Sebuktegin.

Godine 617. po Hidžretu (1220. po Miladu), osvojio ga je i porušio Džingis-han, vođa Mongola, a 771. (1369.) izabrao ga je Timur-lenk za svoju prijestolnicu. Nakon provale Mongola grad je počeo opadati i nikada se više nije uzdigao do svog nekadašnjeg sjaja. Danas je to omanje mjesto, kao jedna provincijska kasaba, koja broji jedva desetak hiljada stanovnika! Eto, taj grad je rodno mjesto velikog islamskog učenjaka i mislioca, Dželaluddina Rumije, autora „Mesnevije“

Hazreti Mevlanino rođeno ime glasi Muhammed. Jedan od pradjedova imao je arapsko porijeklo, vezujući se krvno za hazreti Ebu Bekra.[4] Otac mu je bio poznati islamski učenjak, hazreti Behauddin Veled, oslovljavan još od svoje mladosti kao „Sulñānul 'ulemā'“ – Car učenih ljudi.[5] Uslijed velikoga ugleda koji je imao među narodom, probudila se sumnja kod vladara, havarzemskog sultana Muhammeda, da bi mu hazreti Behauddin mogao oteti državu. Stoga mu je naredio da se, sa cjelokupnom familijom, iseli iz Belha. Hazreti Behauddin morao je to učiniti, pa je tako hazreti Mevlana već u svojoj petoj godini naučio šta znači izgonstvo.[6] Prije odlaska, stanovništvo se pobunilo protiv ovakve sultanove odluke, te je na kraju i sâm sultan molio hazreti Behauddina da mu oprosti. No, hazreti Behauddin Veled nije se želio pomiriti, te je samo prije svoga odlaska rekao:

Odlazim... Iza mene će se tatarski vojnici raširiti svud po svijetu i osvojiti zemlju Horasan. Možda će se Bog sažaliti na ljude Belha što će okusiti gorčinu smrti.[7]

Prije definitivnoga skrašavanja, hazreti Behauddinova porodica prošla je mnoga mjesta i gradove, među kojima Nišapur, Kufu i Bagdad.[8] Dok su prolazili kroz Nišapur susreli su velikoga mutesavvufa i pjesnika hazreti Feriduddina Attara. Hazreti Attar odmah je prepoznao u hazreti Mevlani velikoga čovjeka, te mu je poklonio svoje poznato djelo „Asrār Nāme“ – Knjiga tajni.[9] Bio je oduševljen hazreti Mevlanom, te se nije mogao suzdržati pred hazreti Behauddinom:

Ovaj tvoj sin je određen da pali mnoga srca u svijetu.[10]

A kada su krenuli dalje na put, hazreti Attar ih je pogledao i u zanosu rekao:

Kakav zadivljujući znak! Rijeka teče vukući snažni okean iza sebe...[11]

Došli su u Bagdad i u njemu ostali oko pola godine, a zatim se uputiše u časnu Mekku kako bi obavili hadž. Nakon obavljenoga hadža, svraćaju u Damask i tu se susreću sa drugim velikim mutesavvifom hazreti Šejhul Ekberom Ibn Arebijem. I on je u hazreti Rumiju prepoznao velikoga čovjeka.[12] Kada je ugledao hazreti Behauddina kako ide ulicom a za njim korača hazreti Mevlana, uzviknuo je:

Slavljen da je Allah! Jedan okean ide iza jezera![13]

Iz Damaska produžili su za grad Larend u kojemu su ostali sedam godina.[14] U tome periodu desila su se dva velika događaja.

Nastavit će se, ako dragi Allah da ...

03.09.2009.

...............................................

" TI SI GLAVNA PREPREKA I ZASTOR VIDJENJA SVEVISNJEG HAKKA"( Hukma Sejhul Ekbera k.s.)........A ovo bi se hajmo reci moglo prevesti i kao sljedece: TI si ja, pa sam ja doista prepreka Tvome Ti  gdje dolazim ja u stanje potpune zakrzljalosti, gafleta i  Jekina o "Sebi" zaboravljajuci tada na Istinsko JA, koje me i stvori.....
"KO TRAZI HAKKA NEKA OSTAVI HALKA"..........

24.08.2009.

Pozrtvovanost u Islamu

Islam je potpuna vjera i njega je Allah, dž.š., pripisao Sebi, pa u 19. ajetu Sure Ali Imran kaže:

"إِنَّ الدِّينَ عِنْدَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ وَمَا اخْتَلَفَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمْ الْعِلْمُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ وَمَنْ يَكْفُرْ بِآيَاتِ اللَّهِ فَإِنَّ اللَّهَ سَرِيعُ الْحِسَابِ" (سورة آل عمران:19)

"Allahu je prava vjera jedino islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati!" (Suretu Ali Imran:19)

 Islam je stoljećima označavao smisao života šire ljudske zajednice, on je ljudima donio blagostanje i protegao se na istok i zapad, jug i sjever. Bio je svjetlo koje je vodilo čovječanstvo putem, sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. Zamijenio je strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su postali ravnopravni. Označio je novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. Stoljećima je gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Očigledan dokaza za to je da su jedino muslimani nakon Inkvizicije u Španiji primili Jevreje pod svoju zaštitu, kada su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni im u posljednjih šest decenija za to dobročinstvo uzvraćaju genocidom i etničkim čišćenjem.

Mi smo braćo i sestre potomci našeg pradjeda Ibrahima, a.s., ali i drugih časnih poslanika koji su dolazili poslije njega, kao što stoji u 13. ajetu Sure Eš-Šura:

"شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّى بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى وَعِيسَى أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ كَبُرَ عَلَى الْمُشْرِكِينَ مَا تَدْعُوهُمْ إِلَيْهِ اللَّهُ يَجْتَبِي إِلَيْهِ مَن يَشَاء وَيَهْدِي إِلَيْهِ مَن يُنِيبُ" (سورة الشورى: 13)

«On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi i ono što smo naredili Ibrahimu, Musau i Isau: "Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!" Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju, da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.» (Suretu Eš-Šura: 13)

Naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je najodabraniji poslanik, kojeg poznaje ljudski rod i on je posljednji Allahov Poslanik. Njegovim dolaskom su se prema ljudima upotpunile Allahove, dž.š., blagodati i ljudi su bili u prilici da izađu iz tmine na svjetlo, iz nevjerstva i višeboštva u pravo vjerovanje, iz neznanja u znanje i iz neprijateljstva u bratstvo. O slanju Muhammeda, s.a.v.s., Allah, dž.š., kaže u 164. ajetu Sure Ali Imran:

"لَقَدْ مَنَّ اللّهُ عَلَى الْمُؤمِنِينَ إِذْ بَعَثَ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْ أَنفُسِهِمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُواْ مِن قَبْلُ لَفِي ضَلالٍ مُّبِينٍ" (سورة آل عمران: 164)

«Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.» (Suretu Ali Imran: 164)

Pa budimo istinski sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., kroz slijeđenje njegova sunneta i trudimo se da zaslužimo njegov šefaat, na Sudnjem danu!

Allah, dž.š., nam preporučuje da se držimo Njegove vjere i da slijedimo Poslanika, s.a.v.s., pa u 153. ajetu Sure Al-An'am, kaže:

"وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُواْ السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ" (سورة الأنعام: 153)

«I doista, ovo je moj pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova! Eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili." (Suretu Al-An'am: 153)

Braćo i sestre, pred nama je put islama, a to je put: istine, prosperiteta i spasa, pa ga se čvrsto držimo i ne skrećimo sa njega! Nema niti jedne pozitivne i humane stvari ili pitanja, a da nas na njih ne upućuje naša vjera, pa činimo dobro! I nema niti jedne zabranjene stvari, a da nas naša vjera od nje ne odvraća, pa se čuvajmo zabranjenih stvari!

Pravi mu'min ne prihvata drugu vjeru mimo islama, bez obzira na iskušenja i napade neprijatelja. Mu'min pred svim izazovima ostaje postojan i čvrst u svojoj vjeri, a mnogo je primjera požrtvovanosti muslimana, od kojih ću navesti neke:

1) Sjetimo se Bilala Ibn Rebbaha, r.a., kojeg su mnogobošci mučili na način da su ga vezali na uzavreli pijesak i stavljali veliki kamen na njegova prsa, kako bi ga prisilili da napusti islam, pa je on ostao čvrst, izgovarajući: «Ehad, ehad.» (Jedan, Jedan), dok pored njega nije naišao Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., i uz veliku sumu novca, kao otkupninu, oslobodio ga ropstva i mučenja. On nakon toga postaje jedan od najvjernijih ashaba Muhammeda, s.a.v.s., i prvi mujezin u islamu.

2) Habibu ibn Rebii', r.a., govori Musejlema El-Kezzab: «Reci: Nema drugog boga sem Allaha!» Pa on odgovara: «Nema drugog boga sem Allaha.» Kaže mu Musejlema: «Reci: Svjedočim da je Musejlema poslanik.» A on odgovara: «Nisam čuo.» Musejlema mu je sjekao dio po dio, a on je ostao čvrst, dok nije ispustio svoju dušu.

3) Abdullah ibn Huzafa Es-Sehmi, r.a., je bio zarobljen od strane kršćanskog vladara, koji mu je kazao: «Slijedi me, pa ću ti dati dio vlasti!» Abdullah to odbija, govoreći: «Ne želim zamjenu za Muhammedovu, s.a.v.s., vjeru.» Vladar užari bakar u vatri i proključa vodu, kako bi ga mučio. Tada zaplaka Abdullah ibn Huzafa r.a., pa se vladar obradova, misleći da se želi odreći islama. Upita ga: «Hoćeš li me slijediti i ostaviti vjeru?» Reče Abdullah, r.a.: «Ne plačem iz straha za moj život, već zbog želje da imam života, koliko imam dlaka na glavi, pa da nakon toliko mučenja na Allahovu putu, zaslužim da uđem u džennet, bez polaganja računa.»

4) Ammar ibn Jasir, r.a., njegov babo i majka Sumejja, r.a., bili su mučeni od strane mušrika Meke, sa ciljem da napuste islam, a oni su se čvrsto držali, pa je Poslanik, s.a.v.s., prolazeći pored njih, govorio: «Strpi se Jasirova porodico, vaš svršetak je džennet!»

5) Habab ibn Eret, r.a., je od strane mušrika mučen na način da su ga bacali na rasplamsalu vatru, koju bi on gasio svojim tijelom, ali je ostajao čvrst u svojoj vjeri.

6) Šehid Sejjid Kutb, autor Tefsira "Fi Zilali-l-Kur'an" je pred izvršenje kazne vješanjem (29. avgusta 1966. godine) kazao: "Kažiprst kojim u namazu svjedočim da je Allah jedan, nikada neće napisati niti jedan harf kojim priznaje diktatora (Džemala Abdun-Nasira). Ako sam zatvoren kao nedužan, ja sam zadovoljan sa ovom presudom, a ako je suprotno, ja sam veći od toga da tražim milost od jednog pokvarenjaka!" Šejh El-Mevdudi je toga jutra u trenutku kada je ubijen šejh Sejjid Kutb, osjetio gušenje i tegobu...

Braćo i sestre, ovo su lijepi primjeri ustrajnosti muslimana, koji nisu podlegli mučenjima mušrika i nevjernika. Oni su se na Allahovu, dž.š., putu borili imecima i životima, u želji da postignu vječnu nagradu. Sve su to činili nakon spoznaje da je islam nenadmašna vjera. Islam je u njihovim srcima zauzeo mjesto: ljubavi prema samima sebi, porodicama i imecima. Neki od njih su govorili: «Kada te zadesi nevolja, onda žrtvuj imetak, prije života, a ako se iskušenje pojača, onda daj život prije vjere!»

Kakva je onda pozicija onih koji se i pod najmanjom poteškoćom danas odriču islama, te se međusobno napadaju ili čak vode otvorene ratove? Neki su muslimani potpuno izgubili svoj identitet, pa ih ni po vanjskom izgledu, a posebno životu i ponašanju ne možemo razlikovati od nemuslimana. Muslimani koji žive u nemuslimanskim sredinama ili zemljama, svojim neislamskim ponašanjem daju ružnu sliku o islamu i muslimanima, jer nemuslimani kroz njih gledaju muslimane, kao: zaostale, neodgovorne, nečiste, podmitljive i td..

 Na kraju hutbe vas podsjećam na to da su u nedjelju, ponedjeljak i utorak inša-Allah  Bijeli dani, koje je Muhammed, s.a.v.s., redovno postio, pa u cilju slijeđenja njegova sunneta postimo i mi te dane! 

Braćo i sestre! Budimo od onih koji žive i rade u skladu sa islamskim propisima i čuvajmo svoju vjeru, ne bojeći se prijekora prijekornika.

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji su za islam spremni založiti svoje živote i imetke, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga Imena, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

24.08.2009.

Ilahije i kaside

  Bismillah
Hvala Ti Rabbi što srca naša
odjenu ruhom jeqin imana
mi tako sretno hodimo sv’jetom
noseći časno bajrak Islama!

Hvala Ti Rabbi što nam Resula
Muhammeda posla za Imama
Ummetom Tvojim s bezbroj munara
Tekbir se za Tekbirom prolama!

Ref.:Ja Allah, ja Rabbi, subhanek!
Ja Muhammed mubarek!
la ilahe illallah-Muhammedun resulullah
kun muslimen we qul: bismillah - elhamdulillah!

Hvala ti Rabbi što svakim dahom
tespihom duše zikr činimo
mi ponosno u dini Islamu
život živimo i smrt grlimo!

 Moj Allahu...
Sinoć dušu isplakah,
Skrušeno Te dozivah,
Daj mi zehru Milosti,
Grijehe mi oprosti!
Otkloni mi ovaj strah,
Ti si Vječan a ja prah,
Tvoga Nura, da mi je,
Da mi dušu ugrije...

Suze teć' ne prestaju,
Same kipte, ne staju,
Kad bih krila imao,
Tebi bih poletio!
Pa da miris Dženneta
Tvojega Magfireta,
Samo jednom udahnem
I na sedždu Ti pa'nem...

Ne daj sam da ostanem,
Da garibom postanem,
Sam bez Tvoje Milosti,
U mraku - bez Svjetlosti!
Pružam ruke drhtave,
Srce dertom Te zove,
Moj Allahu Jedini,
Ti si Rahman Milosni!
 Ref.: Moja duša Ti muhtadž,
Ti joj derman i iladž!
Rahmetom me obaspi,
Smiluj mi se, ja Rabbi!

Ašikane srca moga
Šta bi bio ovaj svijet
bez tebe Pejgambere
bez mirisa - šta je cvijet
kome da se ubere
ašikane srca moga
u tebe sam zaljubljen
zbog tvog lica prel'jepoga
u ašku sam izgubljen!

Šta bi bio ovaj svijet
bez Islama časnoga
samo kufur - džahilijjet
ničeg duši dragoga
Stvoritelju, tespih Ti je
svaki damar bića mog
šta bih da mi Tebe nije
mog Rahmana Milosnog!

Šta bi bio ovaj svijet
bez muslima iskrenih
ko bi žedan ruhanijjet
pio s vrela džennetskih
nema boga osim Tebe
naš si Mewla Zaštitnik
a Muhammed plemeniti
Tvoj posljednji Poslanik!
a resul-i-ekrem Ahmed
Tvoj posljednji Poslanik!

Risala - poruka
Doš'o si da c'jeli svijet
Izvedeš iz mraka,tmine
Donio si ljudskom rodu
Nur Risale i Istine
Volimo te El-Emine
Od sveg srca mašaAllah
Naš si ponos, naša dika
Ja Muhammed resulallah

Salat, selam pejgambere
Kur'an Časni što donese
Pred svjetlosti tvoga lica
Sunce, mjesec zastide se
Volimo te El-Emine
Od sveg srca mašaAllah
Naš ponosu, naša diko
Ja Muhammed resulallah

      Allah daje,
        Allah uzima...

        O razumom obdareni
Sedždu čini Tvorcu svome
Gospodaru se okreni
Bogu Jednom, Jedinome

Ref.: Allah daje, Allah uzima
Sa Njegovim emrom sve biva
Putnici smo–na dunja samo svraćamo
Allahovi mi smo–Njemu se vraćamo

Kada smrtni sahat dođe
Sa životom se rastaje
Sve što bude - to i prođe
Samo Allah – On ostaje

O čovječe, jednom shvati
Valja tebi umrijeti
I tebe će tužni svati
Na tabutu pronijeti.

24.08.2009.

Prednosti i nedostaci.....

Kad bi smo samo na trenutak bili svjesni polozaja koje imamo nad drugima.................................Realno sagledavajuci sve oko sebe ,pa i tim polozaj u drustvu koje nosimo mozda bi smo vise znali cijeniti ono sto dobismo Miloscu Njegovom, a Koji nista zauzvrat ne trazi osim da Mu robujemo i zahvaljujemo na blagodatima. Dragi Allah me je prije mjesec dana pocastio grupom ljudi koja se vratila na put robovanja samo Njemu... Moj zivot se sastoji iz ne znam koliko "pocasti", pa je medju njima i ova. Zadnje vrijeme provodim  u razmisljanju o blagodatima koje nesebicno stizu jedna za drugom pa sam sebi postavljam pitanje: " koliko sam od svega toga zasluzio, a koliko dobih  iz milosti Njegove?". Kako bih volio znati JA RABBI... Jedno je sigurno, a to je da sve dobih iz milosti Njegove tj. da ne postoji trunke moje zasluge...al hajr insallah bice vremena za spoznati... Vrijeme nije ograniceno vremenom, pa je vrijeme u Vremenu. A doista Allah nije ogranicen! Dragi Allah nam je ukazao cast tim sto nam je dao mjesto gdje bi smo ibadetili, zikrili, devamili itd dok ima onih koji nemaju mogucnost to javno praktikovati, cak ni tajno..jer u vecini slucajeva ili roditelji ne dozvoljavaju ili se krije od roditelja. I to je , po mom misljenju, ono sto vodi mlade u zabludu,naravno i roditelje. I jedna i druga strana dolazi u stanje kada bira sve ono od cega hajra nemaju. Zasto? Zato sto im se u svjetovima maste i umisljanja pokazuje to da su roditelji oni koji im sve pruzaju zaboravljajuci tad na Onoga u cijoj je Ruci doista sva vlast i moc..eh kako smo samo jadni! Molim Uzvisenog Allaha da onim robovima kojima nije dao tu mogucnost robovanja na dunjaluku( onih koji kriju svoj din) da im to nadoknadi na Ahiretu i svakako te robove pocasti blizinom Hazreti Pejgamberovom Muhammeda s.a.v.s. i Casnog Ehli Bejta.  AMIN

23.08.2009.

Mubarek Ramazan je dosao....

Mubarek Ramazan je dosao....

Svjesni smo da je stigao mjesec koji smo, nadam se, zeljno ocekivali i za ciji smo se dolazak spremali...Ima onih koji su Njegov dolazak osjetili jos cak i prije Njegovog pojavljivanja...Dolazim u stanje kada se pitam: " Pa Ja Rabbi zar je moguce da danasnjim dunjalukom ima takvih robova ? A vrlo dobro znamo kakav je  vakat nastupio.. Zar ima ROBOVA koji su u potpunosti svjesni TVOG POLOZAJA?".. a pogledaj mene, nas..ni za sta ne marimo...samo ja, pa ja ,pa  ja...Subhanallah..a onda se postavlja pitanje: Do kada?...Potrudicu se da vam ovo priblizim na najbolje moguci nacin, a da pri vama ne zakinem hakk bilo kakve vrste osim,naravno, nefsanskog,gdje licno nemam svoga djelovanja...savjetujem svakog onog koji nije u stanju nositi  ovu vrstu spoznaje neka se ne trudi ponijeti to breme, jer ce ga u protivnom dobro razvaliti..a licno sam svjedok takvih stanja..ne dao Allah nikome...

Allahumme salli ala sejjidina bi hakki nuri dzemali Muhammed Mustafa s.a.w.s.

Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

Kao sto nam je poznato, Mubrek Ramazan je mjesec Allahov, gdje su vrata Srdzbe Njegove zatvorena a Milosti otvorena, a On doista najbolje zna kolika je Milost Njegova i dokle doseze..
Postoji odredjen dio ummeta kojem Ramazan nije pokucao na vrata, jer  ne dolazi svakom...samo onima koji Njega docekuju....samo takvima je stigao...a ima ih u lijepom broju elhamdulillah, ciji broj mi naravno nije poznat..U svakodnevnom zivotu gledamo razna desavanja koja nisu uskladjena Serijatskom zakonu. Svjesni smo i toga da se danasnja ulema podijelila i razisla pa mislim da je Ramazan pravi "vakat"da se to popravi. Nemoguce je promijeniti narod, ali je moguce mjenjati samoga sebe..a podsjeticu vas na hadis koji kaze: Mumin je muminu ogledalo! Svi mi kroz taj narod ustvari vidimo sebe, takvim poganim, licemjernim, pa i gorim nego sto smo znali da jesmo. Ali kao sto vidimo opet nam je pruzena mogucnost da se popravimo, da uznapredujemo, a ne nazadujemo kao sto je u vecini slucajeva. Pa zamislite onda kolika je Milost Allahova prema robu Svome?
Hvala Allahu sto nam je dao da se okoristimo Ramazanom i da spoznamo sve ono sto do tada nismo znali. I trazim od Allaha da kada Njemu stignemo, pred nas istupi  personlitet Njegov Rahmani-r-Rahim da bismo spaseni bili! Ukrcajte se u ladju spasa dok je jos vakta! Selam alejkum

21.08.2009.

ISKAZ SVJEDOCENJA....spoznaja.....

Razmisljah o Milosti Allahovoj i Njenoj Manifestaciji, kako zahirski tako i batinski( srcano). Pitam se da li smo doista ista spoznali i na koji nacin?Da li  to uopste smijemo nazvati Istinskom Spoznajom? Sta je Spoznaja? Sta mi  poimamo Spoznajom?  Da li smo spoznali koliko vjerujemo nesto (samo sebi) i volimo nesto( same sebe)?Ima li sta da smo ostavili za ahireta? ali ne onog Ahireta misleci na "Onaj svijet". Sta je ahiret u nama?Gdje je? Ako je Ahiret u prenesenom znacenju Bolji svijet ,nakon sto preselimo sa dunjaluka, onda je ahiret o kojem ja govorim  u nama Bolji svijet....svijet koji treba spoznati, jer blago onima sto su na stupnju  jekina( ubjedjenja) jer su od onih koji su spoznali svoje mjesto na Ahiretu.Pa je i to Milost Rabba naseg kada iz ljubavi prema
Resullullahu s.a.w.s. otkrije nam nasa mjesta na onom svijetu.
Ko istinski zeli da ima spoznaju o Spoznaji neka odgovor trazi u kalbu svome odakle i potice fitret...toliko o ovoj temi...nisam je dostojan pisati jer ni sam nistan ne znam osim Onoga sto srce moje poreklo nije...............

PS: Ne pokusavaj spoznati Bice jer je doista nemoguce Ga spoznati....ne nazadujmo.....Selam alejkum ve rahmetullahi ve berekatuHU!

20.08.2009.

Mubarek Ramazan

Ramazan dolazi...

Ovih dana muslimani svijeta s čežnjom iščekuju dragog gosta, koji samo što nije zakucao na vrata. Koji je to dugo i željno čekan gost? Ako nekoga ko skoro godinu dana nije vidio dragu i voljenu osobu, bilo da se radi o roditelju, supružniku, djetetu, upitate za osjećaje pred njihov susret, vjerovatno bi vam rekao: "Ne mogu ti opisati svoju sreću, jedva čekam da se vidimo!" Zaista ti osjećaji preplave tijelo, što je susret bliži, to je uzbuđenje veće, srce ubrzanije kuca, a suze radosnice samo što ne počnu same navirati na oči. Bilo ko da se nađe u ovakvoj situaciji, nema sumnje da je za svog gosta pripremio dobar doček.

Međutim, kada bi vam rekli da je taj gost mjesec koji je vredniji od ostalih mjeseci, mjesec u kojem je otpočelo spuštanje Allahove Objave, mjesec Allahove milosti, mjesec oslobađanja od vatre džehennemske, mjesec strpljivosti, mjesec džihada i pobjeda, mjesec u kojem je nafila ravna farzu, a farz jednak sedamdeset farzova van njega, mjesec oprosta, mjesec u kojem je noć vrednija od hiljadu mjeseci, mjesec hajra i svakog dobra – mjesec ramazan, kolika bi vas čežnja obuzela za njegovim susretom? Reći ćete: "Neizmjerna", međutim ostaje da se pitamo koliko smo se pripremili za njegov doček, koliko smo se pripremili da se okoristimo njegovim dobrima?

Rekao je Uzvišeni Allah: "O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas da biste bogobojazni bili."
Analizirajući ajet, uočljivo je da je Uzvišeni Allah svrhu posta okarakterizirao bogobojaznošću, a ne gladovanjem i sl., jer je mjesec ramazan škola u kojoj se musliman odgaja, podučava, navikava da bude ustrajan u činjenju dobra i klonjenju od svakog vida zla i priprema da bude postojan i čvrst u svojoj bogobojaznosti.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko isposti ramazan sa čvrstim ubjeđenjem – imanom i očekujući nagradu od Allaha, bit će mu oprošteni raniji grijesi." (muttefekun alejhi)

Uzvišeni Allah je za post pripremio ogromne sevape. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Svaki posao koji čovjek učini njemu pripada i za taj posao nagrada je od deset do sedam stotina puta uvećana.’’ Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Osim posta, on pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i jelo zbog Mene.’ Postač ima dvije radosti: prilikom iftarenja i prilikom susreta sa svojim Gospodarom. Zadah postača je kod Allaha ljepši i prijatniji od mirisa miska." (muttefekun alejhi)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i rekao: "Amin! Amin! Amin!’’ Neko reče: "O Allahov Poslaniče, popeo si se na minber i rekao si: Amin! Amin! Amin!?’’ Na to on reče: "Došao mi je Džibril i rekao: ‘’Ko dočeka ramazan a ne bude mu oprošteno te uđe u Vatru, Allah ga udaljio! Reci: Amin!, te sam rekao: Amin!"

Svaki musliman treba da bude oprezan kako ne bi upao u kakav grijeh, a također treba voditi računa o vremenu i ne treba gubiti vrijeme u dozvoljenim stvarima za koje neće biti nagrađen. Jer, mjesec ramazan je sezona ibadeta, u njemu se djela vrednuju mnogo više od njihovih vrednovanja u drugim mjesecima, stoga svaki musliman treba da se trudi da ga potpuno iskoristi.

Od Allahovog Poslanika prenosi se da je rekao: "Ko ne napusti ružan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno ni da napušta jelo i piće." (Buhari)
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, rekao je: "Pod ružnim govorom smatra se svaki zabranjeni govor: laž, ogovaranje, psovka i druge jezičke zabrane. A postupanje po ružnom govoru su sva zabranjena djela: fizički napad na drugog, izdaja, prevara, otimačina, uzurpiranje tuđih prava itd., a u to spada i slušanje svega što je zabranjeno, kao zabranjene pjesme i muzički instrumenti."

Mjesec ramazan je velika blagodat muslimanskom ummetu. Svaki musliman treba da u ramazan uđe sa čvrstom odlukom da će ramazanske dane i noći provoditi u ibadetu i da neće traćiti i gubiti to skupocjeno vrijeme u besposlicama, uz televizijske programe, nekorisna sijela, spavanja preko potrebe itd. Nastojat će da što više bude u društvu Kur`ana, da mu jezik bude vlažan od spominjanja Allaha, bit će ustrajan u obavljanju teravih-namaza, bit će plemenit te udjeljivati sadaku, i ukoliko bude u mogućnosti, otići će na ‘umru, a posebno će se truditi u zadnjoj trećini ramazana koju će nastojati provesti u itikafu, a ako ne bude to u mogućnosti, bit će ustrajan u ibadetu u neparnim noćima i zadnjoj trećini ramazana tražeći u njima noć Lejletul-kadr, noć vredniju od hiljadu mjeseci.

Vrata dobra su brojna, pred svakim su muslimanom širom otvorena, samo je potrebna čvrsta odluka i dobra volja

...
19.08.2009.

DIN

Selam alejkum,
Svjesni smo, ako nista, razumski, da je vakat ahiri AHIRI ZEMANA, i da ne bismo trebali iscekivati nesto previse, sto bi neki rekli "boljih dana". Svi mi na  svoje jezike govorimo da zelimo Njemu, a sta radimo po tom pitanju? Evo odgovora: svakodnevno ispijamo kafe i mislimo na "Njega" ili bolje receno SEBE( naravno, rijec je o umisljenosti nasoj ) i to kako smo jos mladi za " velikih" koraka. Mozda se ne bih usudio govoriti o ovakvim vrijednostima da se licno nisam osvjedocio, kako zahirski tako batinski. Uzviseni kaze: " Ta Allah nije nepravedan". Danas je dosao vakat kada su se muslimani izmedju sebe razjedinili u vjerovanju, a nismo svjesni da je Vjera Jedna , a Vjerovanje Jedno..........


reisbih
<< 09/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930